U Sarajevu je aktualan vic koji kaže kako se Nedžo nakon razočaravajućeg Londona pokušao ubiti, ali je promašio za pola metra. Fazlija je najavio nastup i u Riju za četiri godine, a vjerujemo kako će ta informacija zabrinuti gradonačelnicu drugog po veličini brazilskog grada
Logika je davno napustila Bosnu i Hercegovinu, a istim putem krenuo je i sport u koji se u toj državi ne ulaže gotovo ništa i nikog ne brinu sportski neuspjesi. Bosanskohercegovačkim sportašima nije bitno tko im je suparnik niti gdje nastupaju. Oni znaju samo za jednu riječ - poraz. O velikim natjecanjima u momčadskim sportovima se samo mašta.
Nogometaši će otići na neko prvenstvo, ali tek kada se ukine baraž. Rukometaši neće ni tada jer je za njih Estonija velesila, ista ona Estonija koja ima manje od 100 profesionalnih rukometaša i sedam klubova. Odbojka? Ona u Bosni i Hercegovini kao da ne postoji osim u ponekoj srednjoj školi kod zajebanog profesora. Aco Petrović ima zadatak odvesti reprezentaciju na Europsko prvenstvo. I nije mogao dobiti lakši zadatak jer na (prošireni) košarkaški Euro neće ići samo reprezentacije Albanije, Malte, Andore i njima slične.
Jugoslavija, Sarajevo, 24. travnja 1985. godine. Željo igra uzvrat polufinala Kupa UEFA i treba pobjedu od 2:0. I tri minute do kraja utakmice Plavi vode 2:0, ali tada iz jednog od rijetkih napada Videotona Czuhay odvodi Mađare na noge Realu. Šok i nevjerica na licu trenera Ivice Osima, suze na Grbavici i uplakana cijela Jugoslavija.
Danas bosanskohercegovački klubovi ne samo da nisu blizu polufinalu nekog natjecanja već igraju na livadama, smjenjuju trenere jednom mjesečno, dijele plaće jednom godišnje i ispadaju od crnogorskih drugoligaša.
Francuska, Grenoble, 4. travanj 1979. Košarkaški klub Bosna igra finale Kupa prvaka protiv talijanskog Emersona. Momčad s klupe vodi Bogdan Tanjević, a na parketu Mirza Delibašić pravi Talijane smiješnima i odvodi Bosnu na krov Europe. Danas je KK Bosna bliže drugoj ligi nego košarkaškom vrhu. A tužan je pogled i na vrh na kojem se nalazi Široki Brijeg, klub koji zbog nedostatka financijskih sredstava odustaje od nastupa u europskim natjecanjima.
Bosna i Hercegovina, Sarajevo, 24. ožujak 2007. Rukometaši sarajevske Bosne igraju prvu utakmicu polufinala Kupa pobjednika kupova protiv velikog HSV-a. Vratar Enid Tahirović radi čuda i s 24 obrane vodi Bosnu do pobjede. Pet godina kasnije Bosna je igrala u Ligi prvaka, ali bolje da nije jer su na njoj popravljali gol-razliku. Suparnici su se natjecali tko će više golova zabiti juniorima Bosne, a pobijedio je švicarski Schaffhausen s 43 postignuta gola.
U glavni grad Ujedinjenog Kraljevstva otputovalo je šest sportaša iz Bosne i Hercegovine. Najveći uspjeh je to što se svih šest vratilo u Sarajevo.
"Dok se Michael Phelps pripremao u Miami Beachu, Ryan Lochte u Florida Beachu, Ensar Hajder se pripremao u Orebiću", rekli bi Nadrealisti za Tuzlaka koji je plivao u utrci na 200 metara mješovito. Završio je uvjerljivo posljednji, ali iz Londona se vraća s velikim uspjehom - nije se utopio.
Londonski Aquatics Centar preživjela je i Ivana Ninković koja je čak postigla "zapažen" uspjeh - bila je bolja od predstavnica Fidžija, Mongolije i Azerbejdžana koje su tek naučile plivati i zahvaljujući pozivnici nastupile u Londonu.
S najviše očekivanja na Igre je otišao Amel Mekić koji je nosio bosanskohercegovačku zastavu na otvaranju. Nekada perspektivni džudaš, a danas 30-godišnji političar u prvom kolu je za suparnika dobio 35-godišnjeg Korejanca Hwang Hee-Taea, a s njim u paketu je dobio i nezaboravne batine i jednosmjernu kartu za Sarajevo.
Nedžad Fazlija je još jedan političar-olimpijac. Prije dvanaest godina u Sydneyu je zauzeo šestu poziciju u disciplini zračna puška 10 metara. Nastup u Londonu za 44-godišnjeg Nedžu iz Bavčića je bio uspješan, ali samo zato jer nikog nije ozlijedio. A malo mu je nedostajalo. Nastupio je u tri discipline, a njegovi hici bili su inspiracija mnogim na društvenim mrežama.
U Sarajevu je aktualan vic koji kaže kako se Nedžo nakon razočaravajućeg Londona pokušao ubiti, ali je promašio za pola metra. Fazlija je najavio nastup i u Riju za četiri godine, a vjerujemo kako će ta informacija zabrinuti gradonačelnicu drugog po veličini brazilskog grada.
Dok Kenijci dominiraju na dugim prugama, Bosna i Hercegovina ima atletičarku iz Kenije koja ne može završiti maraton. Lucija Kimani ima dugu povijest odustajanja u maratonu, pa bi joj možda najbolje bilo da se natječe na kraćim dionicama.
Atletičar Kemal Mešić jedini nije razočarao, ali nije ni oduševio. Bacio je kuglu 19.60 metara što je metar kraće od njegovog najboljeg hica u karijeri, ali budući da su mu ovo prve Igre onda 24. mjesto i može dobiti prolaznu ocjenu.
I nakon Londona olimpijska medalja ostaje nedosanjani san za Bosnu i Hercegovinu, a s ovakvim sportašima i ulaganjem u sport ostat će nedosanjana i nakon Rio de Janeira.
(goBiH.ba/index.hr)