ČELEBIĆI - Prije 20 godina, stanovnici sela Čelebići u mjestu Cerska, u blizini Milića, bježali su prema Srebrenici sa najosnovnijim stvarima i djecom u naramku. Ratna dešavanja natjerala su stanovnike ovog zaseoka u planinama istočne Bosne na bijeg sa kućnih ognjišta.
Prije nekoliko dana, klizište je stanovnike ovog sela, koji nose uglavnom takvo prezime, ponovo nagnalo na bijeg.
Klizišta, koja su pokrenuta usljed obilnih padavina, nisu zaobišla ni ovaj zaseok u blizini Milića. U noći sa četvrtka na petak prošle sedmice, klizište na planini iznad kuća u Čelebićima se pokrenulo i tako odnijelo dvije kuće i džamiju, od koje je ostala samo munara, a ostale kuće oštetilo i njihove stanovnike protjeralo. U pokretanju tla je stradala nana Hanifa Čelebić, koja je u ratu izgubila sina i muža.
Nezapamćena tragedija
Ekipa Anadolu Agency (AA) posjetila je Cersku i Čelebiće. Na drugoj strani doline, u kući komšije, zatekli smo 57-godišnjeg Ismeta Čelebića. Tu je pronašao sklonište od klizišta koje ga je, ponovo, protjeralo iz njegovog doma.
"Ovo je nezapamćena tragedija. Meni je 57 godina i još ovako nešto nisam doživio. Mi se nećemo nikad moći vratiti u svoje domove", priča Čelebić kroz duboki uzdah.
U kotlini, nedaleko od odrona koji je odnio džamiju i dvije kuće, nalazi se njegova kuća. Klizište se, kazao je on, pokrenulo u noći sa četvrtka na petak, oko pola četiri ujutro.
"To je bio zvuk kao kada sa krova krene snijeg. Iznad nas je brdo zvano Kolibište, sa njega je krenula zemlja, koja je zatrpala dvije kuće, džamiju i Hanifu Čelebić. Sada nam svima prijeti opasnost, tu više nije sigurno", rekao je Čelebić.
Zemlja je ispucala, brda su se počela spuštati, a mještani Čelebića su u strahu odmah u petak napustili svoja ognjišta. Baš kao i u ratnim godinama, samo sa najosnovnijim potrepštinama, zaputili su se u nepoznato.
"Nas dvanaest porodica, koliko nas ima u selu, napustili smo svoje domove. Ne vjerujem da ćemo se ikada moći vratiti, putevi su popucali, isječeni su i tamo ne može ništa prići. Niti mi više smijemo tamo ići i živjeti. Ne možemo živjeti u strahu. Kada sam išao u svoju kuću, u sobi na prizemlju pod je potpuno propao. Odmah sam pobjegao", istakao je Čelebić.
Preživjeli rat
Svugdje je kritično i mještani Čelebića ne smiju se vratiti u svoje domove. Trenutno je Ismet Čelebić sa suprugom kod prijatelja, ali tu može ostati tek mjesec dana. Nakon toga, ni sam ne zna šta će.
"Moram se negdje smjestiti. U ratu sam ostao invalid, bježali smo i spas tražili u Srebrenici. Ovdje ima puno invalida i šehidskih porodica. Preživjeli smo rat i sve strahote, a sad nas je zateklo ovo", rekao je sjetno Čelebić.
U džamiji u Cerskoj do rata 1992. godine Bego ef. Selimović je obavljao dužnost imama. I sam porijeklom iz Cerske, za ovu džamiju bio je emotivno vezan, a njeno ponovno rušenje shrvalo je Selimovića. U izjavi za AA kazao je kako danas živi u Svrakama, gdje su takođe pokrenuta mnoga klizišta.
"Iako moja kuća nije ugrožena, lakše bih podnio da mi je kuća urušena, nego ovo što se desilo sa džamijom. Veoma sam emotivno doživio ovo, jer sam služio 13 i po godina u džamiji koja je porušena tokom agresije. U Cerskoj imam i kuću, u njoj se klanjala džuma namaz pet godina, iza rata, dok džamija nije ponovo sagrađena. Sada će vjerski život tamo opet biti nastavljen, a da li u mojoj ili u nečijoj drugoj kući, vidjećemo", kazao je Selimović.
Po kazivanjima, istakao je Selimović, džamija u Cerskoj datira od dolaska Osmanlija i sultana Mehmeda na prostore Bosne i Hercegovine.
"Džamija je bila središte za tu regiju. Jedina pored nje bila je džamija Musa-pašine kasabe u Vlasenici. Mnoge vlasti od tada do sada su dolazile i prolazile, a džamija je rušena u Prvom i Drugom svjetskom ratu, pa i tokom rata od 1992. do 1995. godine. Obnovili su je mještani 1960. godine, jer je bila dotrajala, a zatim ponovo 2008. godine, jer je tokom agresije na BiH sravnjena do temelja", rekao je Selimović u izjavi za AA.
Munara simbol opstanka
Iako su postojale inicijative da se džamija ponovo sagradi u centru Cerske, odlukom Islamske zajednice u BiH da se džamije obnavljaju i grade na mjestima na kojima su i postojale, i džamija u Cerskoj sagrađena je na istom mjestu gdje je i porušena.
"Do sada nikada nije zapamćeno da su bile ovakve vremenske nepogode, da se taj dio pokrene i uruši džamija. Kad sam bio tamo, sutradan nakon pokretanja klizišta, rekao sam da je munara ostala uspravno i da to na neki način svjedoči o uspravnosti Cerana, koji će istrajati i ponovo, ako Bog da, obnoviti džamiju, ali vjerovatno sada na drugom mjestu", rekao je Selimović.
Tuga i bol zbog stradanja Hanife Čelebić, koja je "živjela sa džamijom", je pregolema. Ipak, munara je znak uspravnosti Cerana, koji će ostati na svojoj zemlji i tu živjeti.
"Munara je išaret uspravnosti Cerana. Mislim da kao čovjek mogu samo da dajem opservacije, a ostanak džamije objašnjavam da samo dragi Allah zna koja je to poruka. To je išaret da će muslimani na području Cerske ipak ostati, jer munara simbolizira ostanak i opstanak muslimana na određenim prostorima. Munara simbolizira opstanak islama i muslimana, gdje ima munara ima i muslimana. To je poruka Ceranima da trebaju ostati u Cerskoj i graditi džamije tu", poručio je Selimović.
Nakon rata i ratnih dešavanja, stanovnici Čelebića uspjeli su se vratiti u svoje domove. Danas, u miru, njihove rodne kuće nisu sigurne za njih i njihove porodice. Zemlja propada, do kuća je nemoguće doći, a dom nekada vrijednih seljana, danas je selo duhova. Tek nekolicina njih uspjela je izaći iz kuće sa namještajem i vrijednim stvarima. Oni manje sretni, sada svoje domove mogu posmatati samo sa druge strane doline.
(goBiH.ba/aa)