Ministar ste u Vladi HNK, i to ministarstva koje se susreće sa, možemo reći, možda i najvećim problemima, kakvo ste stanje zatekli u Ministarstvu obrazovanja?

 

Teško je govoriti o rezultatima, uspjesima ili neuspjesima mog prethodnika. To nije pitanje kurtoazije ili bilo čega trećeg. To je  jednostavno pitanje političkog ambijenta u kojem je čovjek radio. Jer, ako bilo koji ministar nema potrebnu većinu u Vladi i Skupštini, on neće niti jedan zakon uspjeti realizovati. To je jedini razlog zašto ne bih komentarisao njegove rezultate, jer nisam dovoljno upoznat sa navedenim okolnostima.

 

Kakvo je danas stanje u oblasti obrazovanja u HNK, koji su vaši rezultati?

 

Prije svega na poziciju ministra obrazovanja, nauke, kulture i sporta stupio sam 9.11.2011. godine, što znači da sam u mandatu ministra kao i cijela Vlada HNK ušao sa zakašnjenjem od godinu dana, što je sigurno značajno uticalo na ukupan rezultat. Javnost će u krajnjoj mjeri biti relevantna u ocjeni mog, kao i rada cijele Vlade, ali budući da ste me pitali taksativno ću vam pobrojati realizovane projekte, usvojene zakone, ulaganja i sl. Ponosan sam što je za vrijeme mog mandata usvojen Zakon o visokom obrazovanju Hercegovačko-neretvanskog kantona i što smo time stvorili pretpostavke za sistematsko rješavanje ove, također godinama nesređene oblasti. Bitno je naglasiti da Zakon o visokom obrazovanju u HNK nije postaojao. U tri godine trajanja mandata, kao ministar, uspio sam u Vladi HNK utrostručiti sredstva namijenjena za stipendiranje. Tako je u školskoj 2011. / 2012.godini u HNK bilo 300 stipendista, a u 2014. / 2015. imamo čak 900 studenata koji primaju stipendije. Također, vodeći Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK uspio sam završenim studentima koji su obavljali pripravnički staž u školama, koji je preduvjet za zapošljavanje, ukinuti plaćanje polaganja stručnog ispita. Potrebno je napomenuti da se radi o iznosu od 850 KM. U toku mandata opremili smo brojne škole u HNK. U mostarskom naselju Zalik je izgrađena nova škola koju pohađa 400 djece. Vrijednost njene izgradnje je veća od 3 miliona KM. Realizovali smo i projekte u JU OŠ „Čelebići“ – Konjic  (26.870,00 KM za zamjenu dotrajale stolarije), OŠ Ilije Jakovljevića, Mostar  (24.572,00 KM za prenamjenu atrija u prostor za nastavu tjelesne i zdravstvene kulture), te  Prva osnovna škola Stolac (24.700,00 KM za sanaciju zgrade Prve osnovne škole Stolac).  

 

Ministarstvu  obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK je u 2012. godini odobren Projekt KEPASS u sklopu IPA Projekata prekogranične suradnje. Za realizaciju navedenog projekta, Ministarstvu HNK je odobren iznos od  243.350,00 €, kroz tri godine koliko projekt traje. U vrijeme još aktivnog mandata, uspio sam se u Vladi HNK izboriti za preuzimanje dijela osnivačkih prava Narodnog pozorišta Mostar i Narodnog kazališta Mostar. Posebno teška situacija je bila za Narodno pozorište Mostar i time sam stvorio dalju pretpostavku za rješavanje problema uposlenika ovih kulturnih institucija . Kao ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK dogovorio sam međuinstitucijski protokol o postupanju u slučajevima nasilja u obrazovnim ustanovama u Hercegovačko-neretvanskom kantonu.  Međuinstitucijski protokol nastavak je sistemskog bavljenja problemom nasilja u školama u HNK, a uslijedio je nakon usvajanja Protokola o spriječavanju nasilja u školama koji je pripremilo Ministarstvo obrazovanja HNK u saradnji s Misijom OESS-a u BiH i koji se već pola godine primjenjuje u svim osnovnim i srednjim školama u kantonu. Za kraj, ostavio sam jedan od najznačajnijih projekata za budućnost obrazovanja u HNK. Riječ je o uvođenje sistema dualnog obrazovanja na područje HNK prema modelu Savezne Republike Njemačke. Ovakav proces zahtijeva velike napore, snažnu povezanost poduzetnika, uključenost regionalne razvojne agencije (REDAH), škola, fakulteta, kao i javnih institucija.

 

Često vam zamjeraju projekat dvije škole pod jednim krovom, čiji je to ustvari projekat i šta su stvarne prepreke za rješavanje ovog problema?

 

Ministarstvo nema ingerencije da riješi status tih škola, jer to može uraditi samo općinsko vijeće kao osnivač. To isto općinsko vijeće treba prihvatiti statute škola, koje je predložilo Ministarstvo. Također, Skupština treba izmijeniti svoju odluku o mreži škola. Nažalost, Ministarstvu su u navedenim okolnostima vezane ruke, iako političari iz drugih stranaka to žele drugačije prikazati, ali to naravno, puno više govori o njima. Mislim da je za kvalitetno rješavanje problema obrazovanja u cijeloj zemlji potrebno formiranje ministarstva na državnom nivou. I time bi se riješio i ovaj  kao i  brojni drugi problemi.

 

Dolazite iz Stoca, veoma ste aktivni u političkom i javnom životu ove općine, šta su problemi Stoca i kako ih prevazići?

 

Male sredine nemaju izraženu političku scenu, tačnije ne postoje mogućnosti političke borbe. Razlog je jednostavan, većina u Općinskom vijeću diktira način ponašanja, tačnije vladanja načelnika Općine. Budući da su ratna dešavanja promijenila demografsku sliku Stoca, te da su Hrvati u Općini Stolac postali većina, nije teško zaključiti da su Bošnjaci uskraćeni u mnogim segmentima nužnim za „normalno“ funkcionisanje. Broj uposlenih Bošnjaka u javnoj upravi, javnim preduzećima i drugim ustanovama u ingerenciji općine Stolac je zanemariv. Za svaki projekt koji želimo realizovati moramo praviti određene ustupke. Jednom riječju, situacija za Bošnjake u Stocu je dosta teška. Međutim, moram priznati da smo posljednjih godina napravili određene pomake u komunikaciji sa načelnikom Općine, te da smo počeli raditi neke zajedničke projekte koji su u interesu svih ljudi u Općini Stolac, a ne samo jednog naroda. Ti koraci su mali, za Bošnjake premali, ali moram istaći da je sve bolje od destrukcije, stajanja u istom mjestu ili, što je nagori scenarij, vraćanja unazad.

 

 Zašto bi birači na izborima u oktobru upravo vama dali svoj glas?

 

Mislim da je to najteže pitanje za svakog kandidata. Svaki kandidat sa bilo koje liste i bilo koje političke stranke želi dobar rezultat. Vjerovatno su nam motivi različiti. Ja sam čovjek koji je od 90-tih godina u borbi za BiH. U jednom periodu to je bila oružana borba, sve prije i poslije toga je politička borba za očuvanje suvereniteta i nedjeljivosti BiH. Moja sudbina je da živim u Stocu i da na tom prostoru zastupam i branim interese BIH. Moja cijela porodica živi u Stocu i to je jedan od segmenata koji ljudi cijene, jer sa svojim sugrađanima posljednjih 15 godina dijelim dobro i zlo. Čovjek sam koji se jako trudi da uvijek održi data obećanja i mislim da to jako puno govori o mom karakteru. Osnovni motiv mog političkog dijelovanja i angažmana je za Bošnjake Stoca napraviti ambijent u kojem će oni biti ravnopravni sa Hrvatima. Također, jako puno kao stranka radimo na privlačenju investicija u Stolac. Moram se pohvaliti da sam lobiranjem i privatnim vezama uspio u nepovoljnom ambijentu Stoca stvoriti uslove za kupovinu jednog privrednog objekta, u kojem bi jako brzo trebala krenuti proizvodnja, a samim tim i nova upošljavanja. Jednom riječju, prosperitet Općine i ljudi u Stocu je osnova mog političkog djelovanja.

 

NVO Agencija za političko komuniciranje Polis

 

(goBiH.ba/polis)