Osnivanje Tehničkog muzeja Bosne i Hercegovine bi bila najmanja posthumna pravica koju današnje generacije mogu odati slavnoj bosanskohercegovačkoj tehničkoj historiji, tvrdi u svojoj kolumni priznati eskpert za turizam Zoran Bibanović

Piše: Zoran BIBANOVIĆ, 

U memoarskoj ostavštini Josefa Regela, višeg geometra koji je učestvovao u trasiranju pruga po Bosni i Hercegovini od proljeća 1879. godine, zapisane su impresije sa putovanja željeznicom u tim vremenima:

U SARAJEVO PRVI VOZ ULAZI 1882. GODINE: “Sama vožnja nije predstavljala neku ugodnost. Sjedilo se na grubim klupama bez presvlake u vagonu sa čvrsto nasađenim kolskim sandukom sa drvenim odbojnicima. Vozilo se po neravnom, džombastom gornjem stroju. Čas je iskočila lokomotiva ili nekoliko kola, onda se opet desio lom osovine ili se je voz raskinuo, pa su pojedina kola morala biti rukom dogurana za vozom u stanicu..."

“Sama vožnja nije predstavljala neku ugodnost. Sjedilo se na grubim klupama bez presvlake u vagonu sa čvrsto nasađenim kolskim sandukom sa drvenim odbojnicima. Vozilo se po neravnom, džombastom gornjem stroju. Čas je iskočila lokomotiva ili nekoliko kola, onda se opet desio lom osovine ili se je voz raskinuo, pa su pojedina kola morala biti rukom dogurana za vozom u stanicu. Onda se nešto slomilo na lokomotivi ili joj je nestala para, onda je ostala bez vode ili ugljena, pa se morala potražiti najbliža vodostanica. Nije bila rijetkost da se na šinama nalazilo kamenje ili greda postavljeni ne zlonamjerno, već iz djetinjaste znatiželje, da bi se vidjelo kako će na ovu prepreku reagirati gvozdeni konj koji dahće dim, da li će je preskočiti ili požderati. Kao sigurno moralo se pretpostaviti kod svake vožnje da će biti pogažen konj, krava ili druga stoka sa paše na pruzi. Na pruzi je znalo da pase i cijelo stado koje se nije ometalo ni tutnjavom dolazećeg voza. Tada se voz zaustavljao nakon čega je nastajala vesela hajka sa štapovima i motkama. U oštrim krivinama, spojena sa jakim usponima, dešavalo se da lokomotiva izgubi dah, pa su putnici napuštali sjedišta, te se moglo vidjeti dvadeset, pa i sto ljudi, a i žene, kako uz viku i podvriskivanje pomažu da se izgura voz preko tog fatalnog mjesta”. 

U Sarajevo prvi voz ulazi 1882 godine, kada počinje sa radom i prvi hotel evropskog tipa – hotel Evropa.

Vododjelnica na bjelašničkom prevoju Ivan (876m), koja je u vazdušnoj udaljenosti svega 14 km od Konjica, sa visinskom razlikom od 600m, predstavljala je posebne tehničke poteškoće. Ona je savladana primjenom sistema adheziono-zupčaste pruge švicarskog inženjera Romana Abta, koji je posebno za ovu priliku konstruiran.

Tehnički razvoj je zahtijevao tehnički obrazovan kadar. U Sarajevu se 1889. godine gradi zgrada Tehničke škole, koja je u to vrijeme bila prva srednja tehnička škola na Balkanu. 

Za bosanskohercegovačke brdske terene specijalno je konstruirana i čuvena lokomotiva serije 73 od Krauss Linz (Donau).

ĆIRO - NOSTALGIJA ZA VOZOM NA PARNI POGON: Austro-ugarska uprava je na zahtijev vojnih krugova izgradila (1906.) i fantastičnu prugu Sarajevo – Vardište, koja je bila apsolutni rekorder po troškovima izgradnje. Pruga se čitavom svojom dužinom probijala kroz klisure što je zahtijevalo ogroman broj nasipa, potpornih zidova i 99 tunela, a troškovi su iznosili, za ono vrijeme, nevjerovatnih 75 miliona zlatnih kruna... Srbija je na toj trasi rekonstruirala dionicu uzane pruge, sa nostalgija vozom na parni pogon (ćiro), Šargan – Mokra Gora (Kusturičin Drven Grad) – Dobrun (BiH) - Višegrad i tako stvorila jednu od većih  eko-turističkih atrakcija ovoga dijela Evrope (Šarganske osmice).

Austro-ugarska uprava je na zahtijev vojnih krugova izgradila (1906.) i fantastičnu prugu Sarajevo – Vardište, koja je bila apsolutni rekorder po troškovima izgradnje. Pruga se čitavom svojom dužinom probijala kroz klisure što je zahtijevalo ogroman broj nasipa, potpornih zidova i 99 tunela, a troškovi su iznosili, za ono vrijeme, nevjerovatnih 75 miliona zlatnih kruna (450.000 kruna po jednom kilometru). Iako je pruga napuštena i dignut kolosijek već preko tri decenije, stara trasa pruge je i danas u izvanrednom stanju i u neka sretnija vremena bi mogla da se aktivira kao izuzetno atraktivna turistička, ali i putnička željeznička linija.

Srbija je na toj trasi rekonstruirala dionicu uzane pruge, sa nostalgija vozom na parni pogon (ćiro), Šargan – Mokra Gora (Kusturičin Drven Grad) – Dobrun (BiH) - Višegrad i tako stvorila jednu od većih  eko-turističkih atrakcija ovoga dijela Evrope (Šarganske osmice). 

Pred Prvi svjetski rat i u toku rata Bosna i Hercegovina raspolaže sa jedinstvenom, dobro razgranatom i opremljenom mrežom uzanog kolosijeka u dužini od 1.611 km, koja je u evropskim razmjerama predstavljala uzor za uzane pruge, te je kao takva i tretirana u tehničkoj literaturi toga vremena. Poslije II Svjetskog rata, za svega sedam i po mjeseci, na spektakularan način (zbog brzine gradnje i masovnosti učešća graditelja) izgrađena je pruga Šamac – Sarajevo (239 km), koja je puštena u rad 15 novembra 1947. godine. Normalna pruga Sarajevo – Ploče puštena je u rad 1966. godine.

Za lokalne potrebe Sarajeva izgrađen je (1884.) tramvaj (na konjsku vuču) od Stare željezničke stanice, preko Marijin dvora, glavnom gradskom ulicom i Ferhadijom do današnjeg Ekonomskog fakulteta, a prva svečana vožnja tramvajem je krenula na Novu 1885. godinu. 
Prvi električni tramvaj (tramwey) na svijetu, sa tri vagona, je promoviran 1879. godine, na izložbi u Berlinu od strane tvrtke Siemens & Halske, a u javni saobraćaj je uključen 1881. godine, u Lichternfeldeu kraj Berlina. 

Sarajevo dobiva električni tramvaj 01. maja 1895. godine, prije metropola Srednje i Jugoistočne Evrope (Praga, Bratislave, Beča, Graca, Budimpešte, Ljubljane, Zagreba, Beograda, Sofije, Atine, Istanbula...) Vozila je proizvela firma "Siemens-Sohukert", a gazdovanje je povjereno preduzeću "Električna željeznica" koje se nalazilo pod upravom Bosanskohercegovačke državne željeznice.

Nešto ranije (03. i 04. aprila 1895.) Sarajevo dobiva električnu rasvjetu ulica među prvim gradovima  Evrope, pa i prije Londona koji se u tim vremenima i dalje osvjetljavao na plin. Električna rasvjeta je zasijala u Begovoj džamiji 1898. godine, kao prvoj džamiji osvjetljenoj električnom energijom u cijelom islamskom svijetu.

Sarajevo dobiva električnu rasvjetu ulica među prvim gradovima  Evrope, pa i prije Londona koji se u tim vremenima i dalje osvjetljavao na plin. Električna rasvjeta je zasijala u Begovoj džamiji 1898. godine, kao prvoj džamiji osvjetljenoj električnom energijom u cijelom islamskom svijetu.

Nažalost, gradnjom normalnogkolosijeka u vremenima SFR Jugoslavije, a potom odlukama državnih organa ukinuta je mreža uzanih pruga u Bosni i Hercegovini i tako je nestao kapital koji bi danas Bosnu i Hercegovinu uveo na velika vrata tzv. nostalgija-turističke ponude Evrope. Valja reći da ni jedna evropska zemlja nije tako radikalno ukidala uzane pruge. 

Švicarske brdske uskotračne željeznice izgrađene početkom XX stoljeća na Pilatus 2.070 m.n.m., Gornergrat 3.130m., i Jungfrau 3.457m još i danas, modernizirane, predstavljaju velike turističke atrakcije. Stare željeznice su danas, uz zupčaste brdske željeznice, najveće turističke atrakcije  Francuske, Njemačke, Austrije, Italije, Mađarske…

U Bosni i Hercegovini je ostalosačuvano još nekoliko parnih lokomotiva, a jedina sačuvana parnjača, koja i danas vozi je u rudniku Banovići. Ukidanje mreže uzanih pruga u Bosni i Hercegovini, dizanje kolosijeka, rezanje u staro gvožđe i topljenje lokomotiva, starih termo i hidro centrala, tramvaja, štamparija…, jedna je u nizu velikih sabotaža tehničke historije Bosne i Hercegovine. Rijetki izuzetak, koji potvrđuje pravilo, je samo čudom sačuvana stara hidroelektrana na Hridu (1917.) u Sarajevu.

Mađarska željeznica MAV već nekoliko godina, razvija projekat luksuznih nostalgija vozova pod nazivom „Royal Hungarian Express“ koji već voze po Srednjoj Evropi. 

Program putovanja željeznicom kroz Bosnu i Hercegovinu za bogatu klijentelu ima sjajnu budućnost.  Ideja (prije više od decenije) bivšeg direktora kompjuterske kuće IRIS, gospodina Avde Sokolovića, da se granatama urušena zgrada prve električne centrale na Balkanu u ulici Hiseta, koja je davala električnu energiju za osvjetljavanje ulica Sarajevu prije Londona, energiju gradskom električnom tramvaju prije metropola srednje i jugoistočne Evrope…, pretvori u Tehnički muzej i uvrsti u regulacioni plan, bila je pred realizacijom.  JP Elektroprivreda BiH je polovinom 2010. godine Skupštini KS predložila elaborat o osnivanju Tehničkog muzeja u Sarajevu koji je odbijen. Tadašnji delegati Skupštine KS nisu izrazili duboku zabrinutost za stanje u kojem se nalaze postojeći muzeji, spomenici ali i institucije kulture u KS i BiH, već im je postojeće stanje bila argumentacija za odbijanje prijedloga. Šta će nam još jedan muzej, pa da i on sutra propada – rezonovali su poslanici.  

Osnivanje Tehničkog muzeja Bosne i Hercegovine bi bila najmanja posthumna pravica koju današnje generacije mogu odati slavnoj bosanskohercegovačkoj tehničkoj historiji. Svjetska iskustva ukazuju da su muzeji tehnike mjesta zaštite, u kojoj "zaštita" znači mjere za  identificiranje, dokumentiranje, istraživanje, očuvanje..., posebno putem formalnog i neformalnog obrazovanja, kao i revitalizacije različitih oblika tehničke baštine.

Sarajevo dobiva električni tramvaj 01. maja 1895. godine, prije metropola Srednje i Jugoistočne Evrope (Praga, Bratislave, Beča, Graca, Budimpešte, Ljubljane, Zagreba, Beograda, Sofije, Atine, Istanbula...) Vozila je proizvela firma "Siemens-Sohukert", a gazdovanje je povjereno preduzeću "Električna željeznica" koje se nalazilo pod upravom Bosanskohercegovačke državne željeznice.

Studija razvoja Kantona Sarajevo do 2015 godine postavila je cilj: Sarajevo metropola; Sarajevo grad ugodnog življenja; Sarajevo grad unosnog poslovanja. U funkciji poboljšanja turističke ponude neophodno je sve potencijale koji proističu iz prisutnosti raznih civilizacija na području Grada – Kantona Sarajevo revalorizirati uz maksimalnu saradnju sa arheolozima, historičarima, historičarima umjetnosti, urbanistima, arhitektama, a posebno turističkim djelatnicima, i staviti u funkciju proširenja nove turističke ponude – navodi se u Studiji. Naravno, od tog cilja smo još veoma daleko, ali splet okolnosti nikada nije bio povoljniji da Kanton Sarajevo dobije barem vjetar u leđa u narednim godinama. Cilj uz malo napora dostižan, realan i izvodljiv.

Sarajevo, kulturna prijestolnica Evrope 2014. godine, uz novu trebevićku kabinsku žičaru, obnovljenom prugom kojom saobraćaju (već nabavljeni) savremeni (talgo) vozovi, izgrađeni Muzej savremene umjetnosti po projektu svjetskog arhitekte Renza Piana, sa sjajnom, od svjetskog značaja kolekcijom ARS AEVI (jedinstvena svjetska kolekcija bez zgrade), Muzejom tehnike Bosne i Hercegovine..., uz niz mjera za povećanje rentabilnosti novih i već izgrađenih objekata i pravilnom promocijom u svjetskim okvirima vrijedne kulturne baštine, zasijalo bi kao nova vesela zvjezda na nebu Evrope

 

(goBiH.ba/depo)