Oni spadaju među najutjecajnije i najuspješnije ljude na svijetu, kreativce i genijalce koji su donijeli revolucionarne promjene u svojim strukama i trajno unaprijedili svijet. Ipak, svi oni su imali sreću da budu rođeni u razvijenim i uređenim državama u kojima su njihov talenat i ideje mogli doći do punog izražaja. No šta da su kojim slučajem navedene osobe rođene u BiH, zemlji u kojoj je faktor uspjeha sve prije nego znanje i sposobnost? Dobrodošli u Depo zonu sumraka (drugi dio)...
Sylvester STALLONE
Životna priča Sylvester Stallonea zasigurno je jedna od najfascinantnijih ikad u svijetu showbussinesa. Jeste li se ikad zapitali zašto Stallone radi takve grimase i izraze lica u svim svojim filmovima? Rođen je s paraliziranim donjim lijevim dijelom lica. Međutim, to ga nije spriječilo da početkom sedamdesetih dođe u New York, bez finansijskih sredstava i obezbijeđenog krova nad glavom, kako bi, ni manje ni više, postao glumac. No, očekivano, apsolutno niko ga nije htio angažovati. Bez prebijenog centa u džepu klošario je i spavao po autobuskim stanicama i parkovima, a bio je je toliko siromašan da je morao prodati svog jedinog prijatelja, psa lutalicu, nekom strancu za 25 dolara. Jedno vrijeme se izdržavao snimajući pornografske filmove zadnje klase.
Jednog dana, kad je gledao borbu Muhammad Alija, dobio je ideju za scenarij za film. Nije spavao cijeli vikend i u tri dana je napisao cijeli scenarij za film Rocky. Na kraju je uspio naći producente koji su bili voljni snimiti film, no osnovni uslov je bio da on u filmu ne igra glavnu ulogu, na šta Stallone nije htio ni pomisliti. Nakon dugih i teških pregovora, konačno je pronašao producenta koji je pristao da on bude glavna uloga.
Rocky je snimljen za svega milion dolara, a na kraju je zaradio 250 miliona i postao jedan od najčuvenijih filmova svih vremena, dok je Stallone danas jedna od najvećih zvijezda Holywooda. „Rocky“ je u konačnici dobio Oscara za najbolji film, a Stallone bio nominovan za najbolju mušku ulogu. Ako tražite priču o „american dreamu“, teško da ćete naći bolju od ove. Mali čovjek na samom društvenom dnu i pored svih udaraca koje je poput glavnog junaka njegovog filma podnosio, nije odustajao od svojih snova, te je u konačnici stvorio grandiozno djelo i ušao među najveće. No sad zamislimo da Stallone nije imao sreću da bude rođen u SAD-u, zemlji u kojoj je i prosjak s ulice u stanju napisati scenarij koji će već prihvatiti neki producent i učiniti ga jednim od najvećih filmova ikad.
Zamislimo u našoj zoni sumraka da je Stallone rođen, recimo u Prači. Pun želja i snova, bez novca i obezbjeđenog krova nad glavom dolazi u Sarajevo da upiše glumu i ostvari svoje snove, no na Akademiji ga bez razmišljanja odbijaju zbog govorne mane uzrokovane paralizom jednog dijela lice. Bez prebijenog novca u džepu i države koja bi mu pružila pomoć, Stallone klošari i spava po gradskim parkovima i haustorima, a za razliku od SAD-a, ne može čak ni porniće snimati kako bi preživio. Jednog dana dobio je ideju za scenarij za film. Nije spavao cijeli vikend i u tri dana je napisao cijeli scenarij za film Rocky. No Stallone živi u državi u kojoj se filmovi snimaju svake prestupne godine, a da biste dobili sredstva za njih prinuđeni ste aplicirati za državna srestva, što opet zahtijeva da budete dio jednog dobro uhodanog i uštimanog klana. Rocky, dakako, nikad neće ugledati svjetlo dana.
A Stallone? Već je prilično osijedio, no često ga možete sresti u ćoškovima sarajevskih ulica. Sjedi i šuti, odrpan, zarastao, nesnosno zaudara... S njim je uvijek njegov vjerni pas lutalica. Udijelite mu nekad koju marku.
Stephen KING
U realnom svijetu on je majstor horor žanra i jedan od najprodavanijih pisaca čija su djela interpretirana kroz film, radio dramu i strip.
No u našoj zoni sumraka, King je rođen u BiH i njegov put izgleda bitno drugačije. Pokazavši još u ranoj životnoj fazi veliko interesovanje za horor stripove i literaturu, počeo je i sam pisati horor priče iz zabave, potajno se nadajući da bi u svojoj zemlji mogao pokrenuti jedan potpuno novi žanr.
Dok je još bio u dvadesetim godinama napisao je knjigu „Keri(ma)“, za bh. prilike po svemu neobičnu horor priču o djevojci s nadnaravnima sposobnostima, za koju je vjerovao da će mu donijeti slavu i uspjeh. No, ono što je mladi i naivni King previdio je da živi u zemlji gdje je svaki peti stanovnik nepismen, oni koji znaju čitati, uglavnom ne čitaju knjige, a oni koji ih čitaju, čitaju isključivo šokantne autobiografije starleta, manje šokantne autobiografije fudbalera i štiva o kompleksnim odnosima i velikim životnim pitanjima koji ispunjavanju život jedne mahaluše. „Kerima“ je u konačnici u javnosti dobila tek manju pažnju, a i to samo zbog toga što je bila riječ o neuobičajenoj tematici.
Nešto veću pažnju djelu posvetila je struka. Uvijek časno predano poslu i spremna i pored silnih obaveza temeljito analizirati svaki redak koji se ikad objavi u ovoj zemlji, ocijenila je knjigu kao besramni pokušaj privlačenja pažnje besmislenom šund literaturom, dok je jedan ugledni sarajevski profesor ocijenio da je nedopustivo da knjige piše neko ko nije kod njega završio Odsjek za komparativnu književnost i nema teorijsko znanje o romanu.
Poučen neuspjehom knjige, King je znao šta mu je činiti. Upisao je Filozofski fakultet, Odsjek za komparativnu književnost i na kraju doktorirao. Danas ima siguran posao profesora na fakultetu, sigurnu platu, ugledni je član društva. Poput nekolicine svojih kolega s Filozofskog, javnosti je najpoznatiji kao jedan od vodećih medijskih eksperata za politiku, ekonomiju, kulturu, sport, globalno zagrijavanje i agrikulturu. Ne piše više romane, no član je i rukovodilac više udruženja književnika i intelektualaca, kao i komisija za dodjeljivanje književnih nagrada.
Najbolji golfer na svijetu i jedan od najuspješnijih sportista današnjice u našoj bh. zoni sumraka rođen je u Čajniču.
Od malih nogu Tiger je, pored za svoj kraj krajnje neobičnog fizičkog izgleda, pažnju privlačio i svojim nesvakidašnjim interesovanjima. Čim je prohodao počeo je majčinom oklagijom udarati razne predmete po kući, dok je slobodno vrijeme u školskim danima provodio po njivama, na kojima bi iskopao nekoliko rupa i po čitav dan improvizovanim golferskim štapom ubacivao loptice u njiih.
Woods je, po svemu poseban i drugačiji od svojih vršnjaka, imao posve neobičan san – postati profesionalni golfer. No, mali problem mu je predstavljala činjenice što ne samo da u svom kraju nije imao nijedan teren za golf, nego i u državi u kojoj živi takvi tereni teško da bi se na prste jedne ruke mogli nabrojati. Pored toga, zbog neobičnih aktivnosti malog Tigera, cijela porodica Woods dospjela je na loš glas, dok je on sam služio kao predmet poruge i maltretiranja svojih vršnjaka.
Razbješnjen i očajan, otac Srboljub Woods obišao je sve moguće popove, travare i gatare u Čajniču i okolini, očajnički prijetio da će mu te sotonske američke rabote ubiti batinama, pokušavao ga je držati zatvorenog u kući, no Tiger bi uvijek nekako pronašao način da se iskrade na njivu i bavi svojom opsesijom. Sve prijetnje, savjeti, molbe, poruge i narugavanja nisu bile dovoljne ni da na trenutak posustane od svojih snova.
Na kraju, shrvan nemoću i beznađem, otac Srboljub preorao je cijelu njivu na kojoj je napravljen improvizovan teren, štap kojim je ubacivao loptice mu je razbio od glavu, a prijetnju da će mu ako iskopa samo još jednu rupu on iskopati oba oka, Tiger je ovaj put shvatio krajnje ozbiljno.
Tiger Woods danas radi kao tehničar u fabrici vode u Čajniču i ugledan je građanin. S društvom se često kroz smijeh prisjeća dana kada je kao klinac pokušavao biti pionir golfa u svome kraju i maštao o velikoj svjetskoj karijeri, pripisujući to čudnim silama pod čijim je utjecajem tada bio.
Iako nije imao zavidnu karijeru u privatnom sektoru, Obamina nesvakidašnja karizma, politički idealizam, (naučeno) vrhunsko govorništvo i posvećenost ljudskim pravima omogućili su mu uspon od senatora u državi Ilions do predsjednika vodeće sile svijeta.
U našoj bh. verziji priče, Obama, sin kenijskog studenta koji ga je napustio kad je imao samo dvije godine vrativši se u rodni kraj, odrastao je uz majku i očuha. Neobično bistar i talentovan, život mu je bio vrlo lak. U školi izvrstan đak, poštovan od nastavnika i profesora, omiljen od ženskog roda (što navodno nema veze s legendama koje kruže o atributima njegove rase), poštovan od muških vršnjaka, Baracku se od prvog dana predviđao zavidan životni uspjeh.
Nakon završetka srednje škole, Barack je otišao na studij u SAD-u. Vrativši se u BiH nakon studija, nevičan teškom i zahtjevnom radu, uključio se u rad nevladinih organizacija, pokazavši izniman talenat za prikupljanje sredstava iz državnih, entitetskih, kantonalnih, opštinskih, EU, soroševskih i inih fondova radi borbe za ljudska prava i poboljšanje položaja običnog malog čovjeka čiju sudbinu dijeli i za kojeg će se, još u djetinjstvu se zarekao, boriti dok god je živ.
Uporedo sa predanim i mukotrpnim radom u nevladinom sektoru, Obama je i politički angažovan. Kao član jedne stranke, već drugi mandat služi kao zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo iz reda Ostalih, a prošle godine, kada je nakon nasilnih demonstraciju premijer Vlade podnio ostavku, kandidovao je samog sebe za novog mandatara, no dva glasa, njega i njegovog stranačkog kolege, ipak nisu dovoljna za imenovanje.
Pored politike, ostaje aktivan u nevladinom sektoru, a također dobro gura i privatni biznis, no o tome nerado govori u javnosti. Možda nije predsjednik najjače sile svijeta, no vjerujte, političari i soroševci i u BiH mogu vrlo lako uspjeti.
Islandska umjetnica neobičnog glasa i muzičkog stila, danas spada u jednu od najpopularnijih i najcjenjenijih muzičarki na svijetu, a također se bavi i glumom. Tokom karijere, nominirana je za 12 Grammy nagrada, jednog Oscara i dva Zlatna globusa
Ipak, Björk Ólafsdóttir, u ovoj priči i za ove prilike osoba čudnog imena i još čudnijeg prezimena, rođena je u BiH.
Još od najmlađih dana zbog svojih neobičnih interesa i ekscentričnog stila oblačenja i ponašanja, Bjork je odudarala od okoline, osjećajući se čitav život usamljeno i neshvaćeno. Ipak, nije odustajala od svojih ambicija, pa je vrlo rano počela samostalno da vježba pjevanje, ples i glumu te stvara sopstvena djela, koja baš i nisu nailazila na oduševljenje i razumijevanje okoline. Neprepoznavanje talenta pripisivala je pogrešnim ljudima kojima je okružena, vjerujući da će među pravim ljudima od struke neko već spoznati njen potencijal.
I tako, godinama je kucala na vrata izdavačkih kuća, producenata, urednika i kantautora, predstavljajući svoj materijal, no stvari poput „premale sise“, „ravna zadnjica“, „neprikladan glas“, „prekomplicirani tekstovi“, „neprihvatljiv zvuk“, najčešće su stvari kojima je odbijana. Uslijed naleta očaja, okušala se i u popularnom muzičkom showu "Zvijezda moreš biti ti", one godine kad je Kadra zapalio bh. publiku i najavio skoro punjenje Koševa. Ispala je još na audiciji, u prvom krugu, odmjerenom i stručnom konstatacijom jednog od članova žitija da je njen nastup „bio nešto najblesavije što sam čula u životu“.
Björk Ólafsdóttir je u međuvremenu završila rodne studije i radi kao asistent na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Ostat će upamćeno i da je kao jedan od moderatora propalog Plenuma građana i građanki Sarajeva, otjerana s pozornice od prisutnih ljudi koji su bili nezadovoljni njenim načinom vođenja.
Ponekad održi neku svirku u nekom od sarajevskih kafića za alternativnu raju.
(goBiH.ba/depo)