Kada se danas, negdje iza podne, dvojica tenisera pojave na veleljepnom Philippe Chatrieru te nakon što im sudija rutinski 'izrecituje' osnovna pravila i baci novčić kako bi se odredile strane na kojoj će igrati, uslijediće zajedničko fotografisanje i 15.000 okupljenih gledalaca ...
... na stadionu, te desetine miliona onih koji će širom svijeta posmatrati meč, vidjeće po prvi put Damira Džumhura, Sarajliju i prvog igrača iz Bosne i Hercegovine koji je ikada nogom kročio na Centralni stadion smješten u zapadnom predgrađu Pariza u Boulogneskoj šumi, otvoren davne 1928. Biće to trenutak za istoriju i nakon toga ništa u svijetu tenisa u Bosni i Hercegovini više neće biti isto.
Damir Džumhur rođen je u Sarajevu 20.maja ratne 1992. godine. i kao petogodišnji dječak je prvi put uzeo reket u ruke i počeo igrati tenis. Damir će kasnije postati osvajač bronzane medalje na Olimpijskim igrama za mlade te stići do trećeg mjesta na rang listi najboljih juniora svijeta.
Istovremeno, kada je Džumhur prvi put zamahnuo reketom, na terenima razrušenog kompleksa sarajevske Zetre, Roger Federer, kao 16-godišnji dječak prvi put dolazi na terene All-England Cluba, na čuveni Wimbledon i te 1998. pobjeđuje prvo u finalu juniorskog singla, Irakli Labadzea, a potom u paru sa Olivierom Rochusom osvaja trofej u dublu pobjedom nad Michaelom Lodrom i Andy Ramom. Nakon toga, igraće još finale juniorskog Australian opena, koje gubi od Davida Nalbandiana, osvojiti 4 ITF juniorska turnira, uključujući prestižni Orange Bowl te okončati godinu kao prvi junior svijeta.
Te iste godine odigraće i svoj prvi profesionalni meč, na turniru u Gstaadu gdje u prvom kolu gubi od Lucasa Arnolda Kera.
U prvih 100 igrača svijeta ulazi 20. septembra 1999. godine, a prvo ATP finale u kojem je nastupio izgubio je od zemljaka Marca Roseta, slijedeće godine, u Marseilleu. Naredne godine, 20-godišnji Federer stiže i do prve titule u seniorskoj konkurenciju pobjedom nad Julien Boutterom u finalu turnira u Milanu.
2002. osvaja prvi od 23 Masters turnira, u Hamburgu na zemljanoj podlozi, pobjedom nad Maratom Safinom, i tom pobjedom ulazi u top deset igrača svijeta. U periodu 1998-2002. Švajcarac će igrati u deset ATP finala, od kojih osvaja 4 titule.
Trofej Wimbledona
Konačno, dolazi 2003. godina i trijumf u prvom finalu Wimbledona protiv Marka Philippoussis. Sve nakon toga je legenda, koja i danas živi - 302 sedmice proveo je na prvom mjestu svjetske rang liste, od čega 237 uzastopno;, osvojio je 17 Grand Slam titula, a na sva četiri Grand Slama se plasirao u finale najmanje pet puta. Zajedno Sa Samprasom dijeli prvo mjesto sa sedam titula iz Wimlbledona, te 5 sa US Opena. Četiri puta je osvajao Australian Open, a samo jednom, 2009. i French open. Jedan je od sedam igrača iz open ere koji je uspio osvojiti sva četiri turnira Grand Slam serije.
U karijeri je izvojevao 1021 turnirsku pobjedu, dok je samo 232 puta terene napušato pognute glave. Ukupno je osvojio 85 trofeja i zaradio 90.231.144 dolara, samo od turnirskih nagrada.
Čuveni Jimmy Connors je izjavio kako 'u open eri doniniraju specijalisti'. "Ili ste specijalisti za zemljanu podlogu, ili ste specijalista za travu, ili za beton...ili ste Roger Federer". I to, u najkraćem, oslikava veličinu i dominaciju ovog po mnogima najboljeg igrača kojeg je svijet ikada vidio.
Federer ima vrhunsku atletsku građu i još jedan kuriozitet predstavlja podatak da je jedini igrač u open eri koji nikada u životu nije predao započeti meč radi povrede. Dominantan je gotovo u svim segmentima igre, Ima snažan i nepredvidljiv servis, prosječne brzine oko 200 km/h. Iako preferira igru sa osnovne linije vrlo je dobar u izlascima na mrežu i volejima. Jedan je od rijetkih preostalih igrača koji igra jednoručni bekhend i, iako mnogi igrači često forsiraju tu stranu Rogerovog terena smatrajući je slabijom, upravo igranje jednom rukom omogućava mu varijacije u udarcimai. A forhend, te različite kombinacije udaraca koje plasira sa te strane su mu vjerovatno i najjače oružje.
Međutim, kao i svaki drugi igrač i Federer ima svoje slabosti. Prva od njih je ipak zemljana podloga. Od 85 titula 'samo' 11 je osvojio na ovoj podlozi odigravši ukupno 272 meča od kojih je ubilježio 207 pobjeda. Čak 58 titula je osvojio na betonu sa omjerom pobjeda i poraza 633/129, a najbolji rezultat ima na travi, 131 pobjedu i samo 19 poraza, uz 14 osvojenih trofeja.
Što se Roland Garrosa tiče, osvojio je titulu samo jednom, i to 2009. godine pobijedivši Robina Soderlinga koji je prethodno u polufinalu nanio do sada jedini poraz neprikosnovenom 'kralju šljake' Rafaelu Nadalu.
Ovo mu je 16. nastup na ovom turniru. Osim titule iz 2009., igrao je još u četiri finala, u periodu 2006-2008, te posljednje 2011. Nakon toga slijedi postepeni pad - polufinale 2012, četvrtfinale, 2013, te poraz u četrvtom kolu 2014. godine. Ove sezone ne briljira na zemlji. U Monte Carlu je ispao u trećem kolu, od Gaela Monfilsa. U premijernom nastupu na ATP 250 turniru u Istanbulu digao je pobjednički trofej, ali daleko od toga da je dominirao turnirom. U trećem kolu Daniel-Gimeno Traver, 62. igrač svijeta mu je uzeo set, nakon što je prvi izgubio tijesno i tie breaku, kao i Diego Schwartzman, 63. na ATP listi u polufinalnom meču, kada je u prvom setu razbio Federera sa 6:2. Konačno, i u finalu istog turnira, protiv Cuevasa morao je odigrati 24 poena u tie breaku drugog seta za konačnih 13:11.
Nakon toga slijedi lagani poraz U Madridu, već u drugom kolu, od Nicka Kyrgiosa, ali i plasman u finale Rima koje gubi od Đokovića 4:6, 3:6.
Dakle, iskustvo, znanje, snaga, sve je na strani Federera, koji već 16. put nastupa pred publikom na Centralnom terenu.
S druge strane, naš Damir upravo najviše voli zemljanu podlogu i sve 4 titule sa Challengera je osvojio upravo na ovoj podlozi. Na zemlji je, u okviru Challenger turnira odigrao ukupno 86 mečeva i ima pozitivan skor 52:34. Od 12 titula sa Futures turnira, 8 je osvojio na zemljanim podlogama uz skor od 76:25.
Tenis karijere
Damir je na Roland Garrosu debitovao prošle godine kada je preko kvalifikacija stigao do prvog kola gdje poražen od Španca Feliciana Lopeza, tada 27. igrača svijeta.
Džumhur trenutno igra najbolji tenis u karijeri. Iako su mnogi bili skeptični kada je njegova karijera u pitanju, bez obzira na sjajne rezultate koje je pravio kao junior, on je, ove godine ostvario plasman među 100 najboljih, a već ima titulu sa Challengera u Santo Domingu te finale sedam dana kasnije u Morelosu (Mexico). Kao šlag na dosadašnji dio sezone stiglo je i prvo polufinale ATP 250 turnira u Cassablanci, gdje je poražen od kasnijeg pobjednika Slovaka Kližana sa 1:2 (6-4, 4-6, 0-6) u meču koji je lako mogao otići na stranu našeg tenisera.
Nažalost, nemamo priliku često gledati Damira, ali sjajnom partijom protiv nekada osmog igrača svijeta pokazao je ogroman napredak u igri. Prije svega, očigledno je da je jako dobro fizički pripremljen. Veoma je brz i sve je agresivniji. Sve češće izlazi na mrežu, a posebno iznenađenje je veliki broj jako dobro izvedenih drop shotova kojima neodoljivo podsjeća na slavnog Đokovića.
Kako je i sam izjavio, ne boji se Federera, ovaj meč je ispunjenje njegovih dječačkih snova i obećao je da će pružiti još bolji meč nego protiv Baghdatisa. Prednost može biti i činjenica da ga Federer uopšte ne poznaje.
U svakom slučaju, treba izaći na Philippe Chatrier opušten, znajući da veliki mečevi, turniri i trofeji tek dolaze i ponosan na činjenicu da će cijela Bosna i Hercegovina biti uz njega i bodriti ga u svakom poenu.
Damir Džumhur je već ispisao najljepše stranice bosanskogercegovačkog sporta, a sigurni smo da ćemo, bez obzira na sutrašnji rezultat, od sada u puno većem broju i sve češće bodriti našeg majstora i u budućnosti.
Sretno Džumi!
(goBiH.ba/Oslobođenje)