TEKUĆINA ŽIVOTA: Pazite na svoj sistem krvnih žila kao na oči u glavi
16.8.2015. u 0:04 | Komentari: 1
TEKUĆINA ŽIVOTA: Pazite na svoj sistem krvnih žila kao na oči u glavi
TEKUĆINA ŽIVOTA

Krv protječe kroz srčano-krvožilni sustav organizma i kroz tijelo prenosi hranjive tvari i kisik. Prenosi i prehrambene i otpadne tvari, hormone, enzime, vitamine, regulira volumen tjelesnih tekućina, acido-baznu ravnotežu, tjelesnu temperaturu… Dakle, čuvajte svoju krv i svoje arterije, vene, kapilare…
Krv (lat. sanguis, sanguinem) crvena je, neprozirna i gusta tekućina, posebnog mirisa i slanog okusa. Krv protječe kroz srčano-krvožilni sustav organizma te kroz tijelo prenosi hranjive tvari i kisik. Ukupna količina krvi u tijelu odraslog čovjeka je pet do šest litara, što je oko osam posto ukupne tjelesne mase. Krv se sastoji od krvne plazme, krvnih stanica – eritrocita, leukocita i krvnih pločica – trombocita. Krv je funkcionalno najvažnija tjelesna tekućina kod ljudi.
Krv je tekuće tkivo koje ispunjava srce i krvne žile i koje se sastoji iz dva dijela: tekućeg – krvne plazme, i krvnih stanica koje plivaju u krvnoj plazmi, a čine ih crvena krvna zrnca (eritrociti), bijela krvna zrnca (leukociti) i krvne pločice (trombociti), piše Dnevno.
 
Odnos zapremine krvne plazme i krvnih stanica u zdravih osoba je konstantan. Zapremina staničnih elemenata je nešto manja od zapremine plazme i iznosi 42 – 45 posto, a krvne plazme 55 – 58 posto cjelokupne zapremine krvi.
Uloge krvi su brojne. Krv služi u funkciji disanja tj. za prijenos kisika i ugljičnog dioksida, prijenos prehrambenih tvari, otpadnih tvari, hormona, enzima, vitamina. Također regulira volumen tjelesnih tekućina, acido-baznu ravnotežu, tjelesnu temperaturu, a ima i veliku zaštitnu ulogu. Krv struji tijelom u zatvorenom sustavu cjevčica i krvnih žila, koji se sastoji od arterija, vena i kapilara.
 
Sustav krvnih žila i krvne stanice
 
Sustav krvnih žila dio je cirkulacijskog sustava kojim teče krv iz srca prema periferiji tijela i natrag u srce tako da svaka stanica u tijelu dobije primjerenu opskrbu kisikom i hranjivim tvarima te se pročisti od ugljičnog dioksida i nepotrebnih proizvoda metabolizma. U ljudskom tijelu postoje tri vrste krvnih žila:
 
Arterije su široke, nepropusne krvne žile s debelom stijenkom i čine arterijski sustav. Odvode vensku krv iz srca prema plućima i arterijsku krv prema ostalim dijelovima tijela. Nose hranu stanicama putem arteriola (manjih arterija koje se granaju iz glavnih) i kapilara (one se granaju iz arteriola), a otpadne tvari nose u bubrege pomoću kojih će se ukloniti iz krvi.
 
Vene su široke, nepropusne krvne žile s razmjerno tanjom stijenkom od stijenke arterija koje čine venski sustav. One dovode vensku krv iz tijela i arterijsku krv iz pluća u srce. Sadrže zaliske koji sprječavaju povrat krvi zbog gravitacije, a čine ih spajajući venule (male vene) koje tvore spojene kapilare. Venska krv sadrži ugljični dioksid i otpadne tvari koje su putem kapilara skupljene iz tjelesnih stanica.
 
Kapilare su uske krvne žile s tankom stijenkom koje se granaju iz arteriola i tvore složenu mrežu. One su posrednici pri izmjeni tvari između krvi i stanica u tijelu, te pri izmjeni respiracijskih plinova u plućima. Dakle, kapilare omogućuju krvi da prijeđe iz arterija u vene, te tada voda, šećeri, aminokiseline i razne druge kemijske tvari prođu kroz njihove stijenke u tkiva. Krv ne teče istodobno kroz sve kapilare, nego se one prema potrebi mogu otvoriti i zatvoriti.
 
Eritrociti su crvene krvne stanice koje nastaju u koštanoj srži. Nemaju jezgru i bikonkavne su (udubljene). Životni vijek im je 120 dana, a razgradnja se vrši u koštanoj srži, slezeni i jetri. Najvažniji sastavni dio eritrocita je hemoglobin koji daje boju krvi i čini 33 posto mase eritrocita. Sastoji se od bjelančevine globina i boje hema koja sadrži željezo. Glavna funkcija hemoglobina je prijenos kisika, ali sudjeluje i u prijenosu ugljikova dioksida i regulaciji acidobazne ravnoteže. Stvaranje eritrocita ubrzano je u svim stanjima u kojima postoji manjak kisika (npr. slabokrvnost, duži boravak na velikim visinama, bolesti respiracijskog i cirkulacijskog sustava).
 
Leukociti su bijele krvne stanice koje nastaju u koštanoj srži i limfnim čvorovima. Leukociti se razlikuju prema izgledu, zastupljenosti, mjestu nastanka i funkciji. Postoje tri glavne vrste leukocita: granulociti, limfociti i monociti. Glavna zadaća leukocita je obrana organizma od stranih, opasnih napadača. To su prvenstveno mikroorganizmi, ali i mnoge otrovne tvari.
 
Trombociti su krvne pločice tj. malena, bezbojna tjelešca bez jezgre. Nastaju u koštanoj moždini iz dijelova megakariocita (stanice s velikom jezgrom). Vrlo brzo se raspadaju, žive 4 do 8 dana. Imaju veoma važnu ulogu u procesu zgrušavanja krvi jer je održavanje krvi u tekućem stanju unutar krvotoka i zaustavljanje krvarenja pri oštećenju krvnih žila (hemostaza) važan mehanizam za očuvanje stalnih uvjeta u kojima funkcionira organizam. Ako se žila ozlijedi ili rastrgne, treba zaustaviti krvarenje, a zaustavljanje se postiže pomoću nekoliko mehanizama: spazam (stezanje ili kontrakcija) žile, stvaranje trombocitnog čepa – pokušaj da se trombocitima začepi ozljeda na krvnoj žili, stvaranje krvnog ugruška…
 
MPV (eng. Mean Platelet Volume) je prosječni obujam trombocita u krvi i uključen je u krvnu sliku. Kako je prosječna veličina trombocita veća kada ih tijelo proizvodi više, MPV test nam može reći o proizvodnji trombocita u koštanoj srži ili o njihovom gubljenju. Kod gubitka trombocita MPV je viši. To se može vidjeti i kod Bernard–Soulierovog sindroma – koji spada u urođene trombocitopatije. On se klinički manifestira spontanim krvarenjima u koži i potkožju. Krvarenja su najčešća u vidu petehija i ekhimoza (točkasta krvarenja i krvni podljevi, modrice), a zatim iz potkožja u vidu epistakse (krvarenje iz nosa) i menoragije (obilno krvarenje iz materice) i produženim krvarenjem poslije povreda i kirurških intervencija, dok su hematemeze (povraćanje krvi), melene (krv u stolici) i hematurije (krv u mokraći) rjeđi.
 
Eritrocit, trombocit i leukocit
 
Sedimentacija krvi je taloženje krvnih stanica na dnu posudice/epruvete u kojoj se nalazi krv, a kojoj je dodana neka antikoagulacijska tvar. Brzina izdvajanja krvnih stanica iz krvne plazme je ustvari brzina sedimentacije i ona ovisi od vremena stajanja krvi, od broja i osobina eritrocita i odnosa pojedinih tvari u krvnoj plazmi. Do ubrzanja sedimentacije dovode povećanja količine fibrinogena ili kolesterola i pojedinih globulinskih frakcija, a povećanje albumina je usporavaju.
 
Visoka sedimentacija – upalni procesi i bolesti
 
Sedimentacija eritrocita predstavlja brzinu taloženja crvenih krvnih zrnaca (eritrocita). Preciznije, sedimentacija predstavlja količinu eritrocita koja se nataloži u epruveti za sat vremena. Kada u organizmu postoji upala, određeni proteini velike molekularne mase uzrokuju da se eritrociti drže zajedno i padaju na dno epruvete brže nego uobičajeno. Ove proteine proizvodi jetra i imuni sustav u slučaju raznih abnormalnih uvjeta, kao što su infekcije, autoimune bolesti ili tumori.
 
Generalno, sedimentacija se mjeri kako bi se ustanovilo prisustvo neke upale ili bolesti u organizmu, pratio napredak bolesti ili pak provjerila uspješnost liječenja.
Normalna brzina sedimentacije ne znači da u organizmu ne postoje neki upalni procesi ili bolesti, ali u slučaju ubrzane sedimentacije svakako treba ustanoviti njezin uzrok. Sedimentacija može biti ubrzana zbog puno razloga i ona sama nije dovoljna da bi se otkrio upalni proces koji joj je uzrok. Zbog toga se mjerenje sedimentacije radi zajedno s drugim testovima kako bi se preciznije utvrdio upalni proces zbog kojeg je sedimentacija ubrzana. Sedimentacija može biti ubrzana kod stanja kao što su: tumori, kao limfom i multipli mijelom, autoimune bolesti kao što je reumatoidni artritis, reumatska groznica, kronična bolest bubrega, bolesti štitne žlijezde (Gravesova bolest), infekcije primjerice upala pluća, virusne infekcije, tuberkuloza, osteomijelitis ili pak trudnoća. Brzina sedimentacije povećava se s godinama (sedimentacija se ubrzava) i generalno je viša kod žena.
Sedimentacija može biti usporena zbog: visoke razine šećera u krvi, srpaste anemije, kod bolesti jetre, leukocitoza ili povećanog broja leukocita.
 
Anemija – krv ne prenosi dovoljno kisika do tkiva
 
Anemija je stanje koje je definirano smanjenim volumenom eritrocita u cirkulaciji i/ili smanjenom količinom hemoglobina (proteina koji nosi kisik u crvenim krvnim stanicama). Kao posljedica toga je smanjena sposobnost krvi da prenosi kisik do tkiva, zbog čega se razvija tkivna hipoksija. Hemoglobin mora biti prisutan da bi osigurao odgovarajuću oksigenaciju svih tjelesnih tkiva i organa. Među tri glavna uzroka anemije spadaju prekomjeran gubitak krvi (hemoragija), prekomjerno uništenje crvenih krvnih stanica (hemoliza) ili nedostatna proizvodnja crvenih krvnih stanica (nedostatna eritropoeza).
 
Anemija se kod mnogih ljudi javlja nezapaženo, a njeni simptomi mogu biti prilično nejasni i neprimjetni. Pacijenti koji boluju od anemije najčešće se žale na opći osjećaj slabosti i nelagode. Kratak dah se javlja u mnogo težim slučajevima. Vrlo teški oblik anemije dovodi do kompenzacijske reakcije pri kojoj se krvni tlak zamjetno povećava, uzrokujući palpitacije i znojenje. Ovaj proces kod starijih ljudi može dovesti do zatajenja srca.
 
Dvije su najčešće anemije: sideropenična anemija – nastala zbog nedostatka željeza, i anemija kronične bolesti – javlja se zajedno s određenim bolestima, zaraznim i nezaraznim.
Anemija zbog manjka željeza vrlo je česta u ljudskoj populaciji, osobito u žena reproduktivne dobi. Prema nekim pokazateljima 1/3 do čak 1/5 zdravih žena reproduktivne dobi ima smanjene zalihe željeza, dok 10 posto ima anemiju uzrokovanu manjkom željeza. Do smanjene količine ukupnog željeza u organizmu može doći zbog sljedećih razloga: kroničnog krvarenja, nedovoljnog unosa željeza putem hrane, osobito u dojenčadi i djece, poremećaja u apsorpciji željeza iz probavnog sustava, pojačanog razaranja eritrocita (hemolize) kao posljedica drugih bolesti. U žena generativne dobi pojačano krvarenje tijekom menstrualnog ciklusa je najčešći uzrok sideropenije… Važno je naglasiti da su ugrožena skupina svakako trudnice i dojilje: prosječno se u trudnoći 900 mg željeza prenese u fetus i posteljicu, dok se dojenjem gubi i do 30 mg mjesečno.
 
Klinička slika anemije uključuje sljedeće simptome: slabost, pojačani umor, otežana koncentracija, bljedoća kože i sluznica, zaduha u naporu, vrtoglavica, zujanje u ušima. Često se javljaju glavobolja i iritabilno ponašanje. Ako je anemija teža, zbog potrebe isporučivanja kisika tijelu srce ubrzano kuca, što bolesnici mogu osjećati kao lupanje srca, osobito u naporu. U slučaju da takvo stanje pojačanog rada srca potraje može doći do zatajenja srca. Oni bolesnici koji otprije imaju srčanih problema u smislu bolesti srčanih krvnih žila mogu osjetiti bol u prsištu pri naporu koje do sada nisu imali ili se ona može intenzivirati.
Specifični znakovi koje vežemo uz sideropeničnu anemiju su pojava promijenjenih noktiju u smislu gubitka njihovog prirodnog konveksiteta, a može se javiti potreba za konzumiranjem materijala koji nisu hrana (zemlja, papir, trava, kosa), ali to nije specifično isključivo za sideropeniju. Može doći i do pojave sindroma nemirnih nogu (engl. restless legs syndrome).
 
Najbolji indikator zaliha željeza u tijelu je koncentracija feritina, ako je ona manja od 10 ug/l sa sigurnošću se može tvrditi da je riječ o sideropeničnoj anemiji, dok su vrijednosti između 10 i 20 ug/L indikativne. Ako liječnik posumnja da je uzrok sideropenične anemije kronično krvarenje, dužan je učiniti sve kako bi otkrio uzrok krvarenja. Kako je krvarenje iz probavnog trakta najčešći uzrok svakako bi trebalo učiniti endoskopski pregled želuca i debelog crijeva.
 
Trombocitopenija pak označava smanjeni broj trombocita u perifernoj krvi. Do smanjenja broja trombocita u krvi može doći zbog smanjenog stvaranja trombocita u koštanoj srži, pojačane potrošnje odnosno ubrzane razgradnje trombocita te poremećaja preraspodjele trombocita u cirkulaciji.
Najčešći uzrok trombocitopenije je nastanak imune trombocitopenične purpure (ITP). Akutni oblik bolesti javlja se u djece, obično nakon što dijete preboli virusnu bolest. Bolest je ograničenog trajanja, nakon 2 do 6 tjedana djeca se spontano oporave. Kronični oblik bolesti javlja se u starije populacije, nije jasan uzrok, a sama bolest se uoči tek kad je broj trombocita toliko nizak da nastanu potkožna krvarenja ili tijekom rutinske kontrole krvne slike. Jedan od važnih uzroka koji mogu dovesti do nastanka trombocitopenije je i upotreba lijekova.
 
Umjereno smanjeni broj trombocita ne predstavlja problem i ne uzrokuje simptome. Ako broj trombocita padne ispod 20 x 109/L može doći do pojave potkožnih krvnih masnica nakon manjih udaraca, pojave sitnih potkožnih točkastih krvarenja (purpura), krvarenja iz nosa ili desni, te produženog menstrualnog krvarenja u žena.
U svrhu određivanja uzroka trombocitopenije treba učiniti kompletnu krvna sliku, jetrene enzime, testove procjene bubrežne funkcije, odrediti razinu vitamina B12 i folne kiseline, brzinu sedimentacije i učiniti razmaz periferne krvi. Ako nije jasan uzrok poremećaja valja učiniti i citološku punkciju koštane srži… Bolesnici s teškim oblikom trombocitopenije trebaju biti upućeni na pregled specijalistu hematologu.
 
Idiopatska (imuna) pak trombocitopenična purpura je sklonost krvarenju zbog manjka trombocita, nevezana uz neku sustavnu bolest. U odraslih je tipično kronična, a u djece obično akutna i sklona spontanom izlječenju. Slezena je normalne veličine. Dijagnoza se postavlja isključivanjem drugih bolesti selektivnim pretragama… Tijekom liječenja odraslima se u početku obično daju kortikosterodi. Kod pozitivnog odgovora broj trombocita se podiže do normalnih vrijednosti u 2-6 tjedana, nakon čega se doza postupno snižava…
 
Hrana za bolju krvnu sliku
 
Organizam crpi željezo iz sljedećih namirnica: crveno meso, jetrica, piletina i riba.
 
Željezo sadrže i jaja, špinat, blitva, brokola, tikva, bademi, orasi, žitarice od cjelog zrna, mahunarke, tofu, sušeno voće, šljive, borovnice, kupine, kruške, banane i višnje.
 
Vitamin C omogućava organizmu da lakše veže željezo, što je izuzetno važno ako željezo uzimate pretežno iz voća i povrća a koje organizam puno teže koristi. Vitamin C ujedno „štiti“ crvena krvna zrnca. Vitamina C najviše ima u sljedećim namirnicama: šipak, brokula, špinat, prokulica, karfiol, tikvica, rajčica, peršin i slatki papar.
 
Liječenje sideropenične anemije
 
Nadoknada željeza uobičajenom dnevnom dozom od 150 do 200 mg željeza. Obično je potrebno 2 do 4 mjeseca terapije kako bi se ispravila anemija, a kako je potrebno popuniti zalihe organizma, terapiju treba nastaviti najmanje 6 mjeseci nakon normalizacije krvne slike. Preporučuje se tablete željeza uzimati sat vremena prije jela, istodobno s vitaminom C. Također, treba izbjegavati istodobne primjene antacida odnosno inhibitora protonske pumpe.
 
 
(goBiH.ba/Vijesti.ba)



Komentari: 1
Nadimak:  
Komentar:  

Najnovije

  • Naši iseljenici u Norveškoj mogu zadržati državljanstvo BiH u određenim uvjetima


  • Makarević: Uspješna integracija bh. dijaspore u Norveškoj


  • Seminar "Vršnjačko nasilje i prevencija zloupotrebe droge, alkohola, igara na sreću i kocke - MODUL 2"


  • Uključiti naučnu dijasporu u poboljšanje situacije u BiH


  • Donald Trump se sastao s papom Franjom


Najčitanije

Komentarisano